Читаем Sin čovečji полностью

Do prvih sivkastih problesaka jutra on stiže do kraja močvare. Izlazi iz mulja. Plop! Začuje se u trenutku kad mu se telo odvojilo od ovog gliba. Koža mu je pokrivena gustim slojem blata. Više nije go. Gde je izlaz? Ispred sebe vidi, doduše mutno, nešto što liči na nekakvu ulicu: put sa ove svoje strane oivičen visokim i lepim drvećem. Zora je već uhvatila maha kada je on stigao do tog puta. Hoda laganim, opuštenim korakom. Blato na njemu se sasušilo, i veći deo on uspeva da otre sa sebe, tako da ga sada pokriva samo tanki prašinasti sloj. Kako odmiče dan svetlost naglo dobija na intenzitetu. Ovde je toplo. Ponovo je U vrtu sveta. Nada se da će naići na potok sa hladnom, čistom vodom, gde bi mogao da se opere. A potom bi mogao da potraži Skupljače; ne sviđa mu se ideja da okolo luta sam, bez vodiča.

»Ti nisi bez vodiča«, začuje se mumlajući glas.

Osvrne se i vidi da za njim tiho idu dva Uništavača. Oni su ponovo budni i okretni, i ponovo svojom pojavom deluju preteći: žderanje ih je osvežilo i oni su ga bez po muke dostigli i uhvatili. Hoće li ga kazniti što im je otopio led? On pokušava da ubrza korak, mada zna da je to uzaludno. Put se pruža pravo poput putanje strele, gubeći se u daljini; drveće sa obe strane puta formira savršeni zid. Dan je blag. Nebo je bez oblaka. Uništavači tiho idu za njim.

Oseća pritisak njihovog užasnog ponosa.

Čuje se i jecanje Greške.

Ugleda crvenu mrlju ispred sebe, kao pri izlasku sunca – samo što je ova mrlja na zapadu.

Uskoro oseti miris pepela i dah vreline na sebi. Komadići ugljenisane materije lebde u vazduhu.

Vazduh se talasa od vreline, i ravnina puta kojim korača se gubi u ovom optičkom iskrivljavanju. Drveće uz put, do malo pre uspravno i visoko, sada je zgrčeno i čvornovato, sa ugljenisanim iskrivljenim granama na kojima više nema lišća. »Gde se to nalazimo?« upita on jednog od Uništavača, i ovo zveroliko ljudsko biće mu odgovori, ili možda mu nije ni odgovorilo, no, svejedno, Klej shvati da je stigao do mesta koje se zove Vatra.

19

Ovo je još jedna od oblasti nelagode. Nekada je to možda i bila šuma, sa sjajnim drvećem između kojih su visile gusto spletene lijane, a sa tla se dizalo najrazličitije rastinje. Ali sve to je sada opustošeno, i to ne odjednom, nego, kako se čini, u više navrata. Tlo je ovde prekriveno debelim slojem pepela. Koračajući po ovom sivom ćilimu, on pod svojim stopalima oseća sagorele drvene komade; njih je zatrpao pepeo; oni pri dnu su već ohlađeni, dok su komadi bliže površini još uvek topli. Vazduh je pun gareži. Sa kupastih gomila pepela podižu se stubovi gustog plavog dima. Trula drveća su pocrnela, i uglavnom sva sagorela. Tu i tamo visi poneka lijana, i ona pocrnela, puknuta na mestu gde ju je vatra duže lizala.

Vrućina nije više tako snažna; kakav god požar da je ovde protutnjao, on se sada smirio i pretvorio u prijatno, mestimično tinjanje vatre. Ništa nije toliko vruće da se ne može dotaći, iako se svuda unaokolo širi toplina. Ali mesto izgleda kao da je pretrpelo nekoliko uzastopnih požara. Ovo je potpuno istrošeno mesto. Čitavo je oksidisano; iz njega je isceđen svaki životni sok. Mutni crveni sjaj koji se još vidi ispod poneke od mnogobrojnih gomila pepela uverava ga u suprotno: ako ovde nešto još može da gori, znači da nije sve mrtvo. Nešto je ipak živo. Mada ni to verovatno neće još dugo biti živo. Zastane kod jednog tinjajućeg mesta i sačeka da žar ispod njega zgasne. Da, i to je umrlo.

Kreće se kroz ovaj sagoreli krš. Oblaci pepela podižu se sa svakim njegovim korakom. Pepeljasta sumaglica pomračuje sunce. Oštar ukus ugljena steže mu grlo, žari nozdrve.

»Šta se ovde dogodilo?« upita on.

Uništavači se smeju. »Ovo mesto je Vatra«, jedan od njih mu se možda obrati. »Glupo je razdvajati pojavu od suštine. Nema izdvojenog događanja. Suština mesta je identična sa njegovim pojavnim oblikom, a ovaj se otkriva već u imenu.«

»I ovo mesto ovako gori, sve vreme?«

»Mi to pospešujemo.«

Перейти на страницу:

Похожие книги

Укрытие. Книга 2. Смена
Укрытие. Книга 2. Смена

С чего все начиналось.Год 2049-й, Вашингтон, округ Колумбия. Пол Турман, сенатор, приглашает молодого конгрессмена Дональда Кини, архитектора по образованию, для участия в специальном проекте под условным названием КЛУ (Комплекс по локализации и утилизации). Суть проекта – создание подземного хранилища для ядерных и токсичных отходов, а Дональду поручается спроектировать бункер-укрытие для обслуживающего персонала объекта.Год 2052-й, округ Фултон, штат Джорджия. Проект завершен. И словно бы как кульминация к его завершению, Америку накрывает серия ядерных ударов. Турман, Дональд и другие избранные представители американского общества перемещаются в обустроенное укрытие. Тутто Кини и открывается суровая и страшная истина: КЛУ был всего лишь завесой для всемирной операции «Пятьдесят», цель которой – сохранить часть человечества в случае ядерной катастрофы. А цифра 50 означает количество возведенных укрытий, управляемых из командного центра укрытия № 1.Чем все это продолжилось? Год 2212-й и далее, по 2345-й включительно. Убежища, одно за другим, выходят из подчинения главному. Восстание следует за восстанием, и каждое жестоко подавляется активацией ядовитого газа дистанционно.Чем все это закончится? Неизвестно. В мае 2023 года состоялась премьера первого сезона телесериала «Укрытие», снятого по роману Хауи (режиссеры Адам Бернштейн и Мортен Тильдум по сценарию Грэма Йоста). Сериал пользовался огромной популярностью, получил высокие рейтинги и уже продлен на второй и третий сезоны.Ранее книга выходила под названием «Бункер. Смена».

Хью Хауи

Социально-психологическая фантастика / Научная Фантастика