Egvena je ošinu pogledom, a Ninaeva joj uzvrati. Ni jedna ni druga nisu ni trepnule.
Neobično, ali ovog puta Amiko je bila ta koja je prekinula stanje napetosti, mada je najverovatnije samo htela da pokaže volju da sarađuje. Okrenula se licem ka zidu i strpljivo čekala da je vežu.
Egvena odjednom shvati svu glupost toga što se dešavalo. Ona je bila jedina žena u toj sobi u stanju da usmerava – sem ako Ninaeva ne pobesni, ili Džoijin štit padne; ponovo bez razmišljanja proveri tkanje Duha – a dozvolila je sebi da se upusti u dvoboj pogledima dok je Amiko čekala da prihvati svoje okove. Neki drugi put gromoglasno bi se sama sebi nasmejala. Međutim sada se umesto toga otvori saidaru, toj nevidljivoj i sveprisutnoj toploti. Jedna moć je ispuni i kao da joj se udvostruči radost življenja. Zatim Egvena izatka tokove oko Amiko, Ninaeva samo progunđa nešto. Verovatno nije bila dovoljno ljuta da oseti šta Egvena radi – mogla je to jedino kad se ražesti – ali videla je kako se Amiko ukočila u trenutku kad su je tokovi Vazduha dodirnuli, a onda klonula tako da su je tokovi držali da ne padne, kao da hoće da pokaže koliko malo otpora pruža.
Avijenda zadrhta, kao što je uobičajila da čini kad god bi shvatila da se u njenoj blizini usmerava Moć.
Egvena izatka zapreke za Amikine uši – nema svrhe ispitivati ih jednu po jednu ako mogu da čuju šta ona druga priča – i okrete se Džoiji. Premesti lepezu iz ruke u ruku da bi ih obrisala o haljinu, i stade, zgađeno se namrštivši. Dlanovi joj se nisu znojili zbog vrućine.
„Njeno lice“, odjednom kaza Avijenda. Bilo je to pravo iznenađenje, Retko kada je govorila, sem kad joj se Moiraina ili neka druga od njih ne obrati. „Amikino lice. Ne izgleda kao ranije, kao da su je godine mimoišle. Ne toliko kao ranije. Je li to zato što je... zato što je umirena?“ – bez daha završi. Izgleda da je pokupila nekoliko njihovih navika. Nijedna žena od Bele kule nije bila u stanju da spokojno govori o umirivanju.
Egvena pođe duž stola, tako da može da pogleda Amikino lice, ali da je Džoija ne vidi. Uvek bi se sledila od Džoijinog pogleda.
Avijenda je bila u pravu. I sama je primetila tu razliku, ali nije je razumela. Amiko je delovala mlado, možda i mlađe no što je zaista bila, ali to nije bila ona bezvremenost kojom se Aes Sedai što dugo godina rade sa Moći odlikuju. „Imaš oštre oči, Avijenda, ali ne znam da li je to u nekoj vezi s umirivanjem. Doduše, pretpostavljam da jeste. Ne znam šta bi inače moglo biti.“
A onda shvati da nije baš zvučala
„Mali je broj Aes Sedai pregoreo, Avijenda, a još ih je manje umireno.“ Kada se to slučajno desi, onda se kaže da je žena „pregorela“. Zvanično, umirivanje se dešavalo posle suđenja i presude. Egvena nije shvatala zašto je tako. Bilo je to kao da postoje dve reči za pad niz stepenice, u zavisnosti od toga da li si se saplela, ili te je neko gurnuo. Većina Aes Sedai je, izgleda, delila njeno mišljenje, izuzev kada podučavaju polaznice ili Prihvaćene. Zapravo, postojale su tri reči. Muškarci se „smiruju“. Moraju biti smireni pre no što polude. Samo što sada Rand postoji, a Kula se ne usuđuje da njega smiri, Ninaeva se ponašala kao da drži predavanje, jamačno pokušavajući da zvuči kao Aes Sedai. Egvena shvati da ona zapravo oponaša Šerijam, Ruke su joj bile sklopljene u visini struka, i pomalo se smešila kao da je sve jednostavno, samo ako se malo potrudiš.