„On dolazi“, iznenada se oglasi Loijal. „Pogledaj, Rand dolazi.“ Snizivši glas do šapata, dodade: „Pazi se, Perine.“ To je stvarno bio šapat, za Ogijera. Aram i Kiruna su ga verovatno jasno čuli, možda i Bera, ali sigurno niko drugi nije. „Tebi se nisu ni na šta zaklele.“ Glas mu se vrati na uobičajenu jačinu. „Misliš da će porazgovarati sa mnom o tome šta se dešavalo u logoru? Za moju knjigu.“ On je pisao knjigu o Ponovorođenom Zmaju, ili je barem prikupljao beleške za nju. „Stvarno nisam mnogo toga video kad... kad je borba počela.“ On je bio pored Perina, usred najveće gužve, mašući sekirom s držaljom skoro njegove visine; ali teško je hvatati beleške dok pokušavate da preživite. Neko ko bi slušao Loijala pomislio bi kako se on uvek nađe negde drugde čim se pojavi opasnost. „Misliš li da će hteti, Kiruna Sedai?"
Kiruna i Bera se pogledaše, a onda se bez reči otisnuše ka Verin i ostalima. Čkiljeći za njima, Loijal uzdahnu kao kad vetar zahuji u pećinama.
„Stvarno bi trebalo da povedeš računa, Perine", reče u jednom dahu, „uvek ti je jezik brži od pameti.“ Zvučao je kao bumbar veličine mačke, a ne mastifa. Perin pomisli da će, bude li provodio više vremena u blizini Aes Sedai, možda i naučiti kako se šapuće. Mahnu Ogijeru da se utiša, kako bi mogao da sluša. Sestre smesta počeše da razgovaraju, ali nikakav zvuk nije dopirao do Perina. Očito su pomoću Jedne moći postavile prepreku.
I Aša’mani su primetili. U sekundi su se ispravili i usredsredili na sestre, svi. Ništa nije pokazivalo jesu li prigrlili saidin, mušku polovinu Istinskog Izvora, ali Perin je bio spreman da se opkladi u Koraka da jesu. Ako je suditi po Gedvinovoj ljutitoj grimasi, bio je spreman da ga upotrebi.
Kakvu god prepreku da su Aes Sedai podigle, mora da su je spustile. Prekrstile su ruke i bez reči se okrenule da bi posmatarale padinu. Aša’mani se pogledaše i konačno im Gedvin mahnu da se vrate tobožnjem lenstvovanju. Delovao je razočarano. Razdraženo mrmljajući, Perin se okrenu da pogleda iza kola.
Rand se uspinjao dugačkim koracima. Min ga je držala podruku, a on ju je dok su razgovarali, umirujuće tapšao po ruci. Jednom je zabacio glavu i nasmejao se, a ona je učinila isto zabacivši tamne pramenove koji su joj sezali do ramena. Izgledao je kao seljak koji se šeta s devojkom. Premda je povremeno slobodnom rukom doticao balčak pripasanog mača. I pored Taima koji je pratio rame uz rame. I Mudrih koje su ga pratile u stopu. I krug Devica Sisvai’amana, Kairhijenjana i Majenaca koji su dopunjavali povorku.
Perin oseti olakšanje što ipak neće morati da jaše na stratište; ali moraće da upozori Randa o zapetljanim netrpeljivostima koje je toga jutra video. Šta ako Rand ne bude slušao? Rand se promenio otkada su napustili Dve Reke, a pogotovo od kada su ga Koiren i družina oteli. Ne.
Rand i Min uđoše u krug kola, ali ne sami, nego praćeni dostojnim skupom, a većina povorke ostade napolju.
Uz Randa je, naravno, bio Taim, tamnoput, malčice orlovskog nosa, a Perinu se činilo da bi većini žena bio zgodan. Veliki broj Devica nije se ustezao da ga podrobno odmeri, neke i više puta; one su bile otvorene u vezi s tim. Kad je ukoračio, Taim baci pogled na Gedvina, koji neznatno odmahnu glavom. Na Taimovom licu se pojavi grimasa i istog trena nestade.
Nandera i Sulin su pratile Randa u stopu, naravno ravnopravne, a Perin se zapita zašto nisu uvele još dvadesetak Devica. Koliko je mogao da primeti, Randu nisu dopuštale ni da se okupa bez straže Devica oko kade. Nije mogao da razume zašto Rand to trpi. Obema su šoufe bile spuštene na ramena i otkrivale kratku kosu s repićem na potiljku. Nandera, žilava žena prosede, nekada plave kose, i pored oštrih crta lica izgledala je lepuškasto, iako nije bila stvarno lepa. Pored Sulin – mršave, rošave, smežurane i sedokose – delovala je privlačno i gotovo nežno. Njih dve takođe pogledaše prema Aša’manima, mada to nije bilo upadljivo; onda, jednako neprimetno, pažljivo odmeriše obe grupe Aes Sedai. Nanderini prsti se pokrenuše u govor ruku Devica. Ovo nije bilo prvi put da Perin poželi da ga može razumeti, ali Devica bi se radije odrekla koplja i udala za žabu nego što bi naučila muškarca govoru ruku. Devica koju Perin ranije nije primetio, mada je čučala nekoliko koraka od Gedvina, odgovori na isti način, a odazva se i druga iz neposredne blizine zarobljenika, koja se do tog trenutka igrala „kolariću-paniću“ sa svojom sestrom po koplju.
Amis uvede Mudre i povede ih da se sastanu sa Sorileom i onima koje su ostale među kolima. Iako joj je lice izgledalo premlado za sedu kosu do pojasa, Amis je bila važna žena među Mudrima, po značaju odmah ispod Sorilee. One nisu koristile Jednu moć da bi zaštitile razgovor, ali smesta ih okruži sedam-osam Devica, koje tiho zapevaše, svaka za sebe. Neke su sedele, neke stajale, a neke čučale, svaka je bila za sebe i svaka se tu sasvim slučajno našla. Ako si budala.