Krajem oka video je kako joj se punačke usne trenutno puće. To što nije znala sve prijalo joj je koliko i to što je morala da čeka. Bila bi ona lepotica, na neki uzvišen način, samo da joj lice nije odavalo kako je naviknuta da dobija sve što poželi. Nije to bila hirovitost, to je bilo potpuno uverenje kako su svi njeni zahtevi opravdani i ispravni pa će im se s toga smesta udovoljili. „Od toliko vrana i gavrana na jednom mestu, sigurno ih je na stotine, možda i na hiljade koje su spremne da jave Mirdraalu šta su videle.“ Nije ni pokušavala da sakrije ozlojeđenost; zvučalo je kao da je on lično dozvao svaku od tih ptica. „U pograničnim zemljama ih smesta ubijamo. Imaš ljude, a oni imaju lukove."
Uistinu, vrane i gavrani su po svoj prilici uhodili za Senku, ali Perin oseti kako ga hvata gađenje. Gađenje i umor. „Čemu?“ Bilo je toliko ptica da su Dvorečani i Aijeli mogli da ispale svaku strelu koju imaju, a uhode bi i dalje izveštavale. Uglavnom nije bilo načina da se razazna je li uhodila ptica koju bi ubili ili ona koja je već odletela. „Nije li bilo dovoljno ubijanja? Ionako će ili uskoro pristići još. Svetlosti mu, ženo, čak su se i Aša’mani zasitili!"
Neke sestre koje su ih posmatrale podigoše obrve. Niko ovako ne razgovara sa Aes Sedai, čak ni krunisane glave. Berin pogled jasno je govorio kako razmišlja da ga svuče sa sedla i iščupa mu uši. I dalje piljeći u stratište, Kiruna samo pogladi suknje, dok je njeno lice pokazivalo hladnu odlučnost.
Loijalove uši su treperile. On je gajio duboko poštovanje prema Aes Sedai, iako su ga obespokojavale; bio je skoro dvostruko viši od većine, ali se ponekad ponašao kao da bi mogle da ga slučajno nagaze, ne primećujući ga, ako im se nađe na putu.
Perin nije Kiruni dao priliku da progovori. Pruži Aes Sedai prst i ona će ti uzeti celu ruku, pod uslovom da nije rešila da uzme i više. „Izbegavate me danas. Ali imam nekoliko stvari da vam kažem. Juče ste prekršile naređenja. Ako mislite to da nazovete promenom plana", brzo je nastavio kada je zaustila, „možete to tako i zvati. Ako vam se čini da će to nešto popraviti.“ Njoj i ostalima iz grupe naređeno je da ostanu uz Mudre, povučene od prave borbe, dok ih čuvaju ljudi iz Dve Reke i Majenci. Namesto toga, zaronile su usred najžešće bitke, gacajući među ljudima koji su mačevima i kopljima pokušavali da saseckaju protivnike u mleveno meso. „Povele ste Havijena Nurela i pola Majenaca je zbog toga izginulo. Više ne možete da švrljate ne obazirući se ni na koga. Neću dozvoliti da ljudi ginu jer je vama dunulo da možda postoji neki bolji način, a može Mračnom da se nosi svako ko misli drugačije. Razumete li me?"
„Jesi li završio, seljačiću?“ Kirunin glas jebio opasno hladan. Okrenula je ka njemu lice kao isklesano od tamnog leda. Smrdela je na uvređenost. Iako je stajala na zemlji, nekako joj je uspevalo da izgleda kao da ga posmatra odozgo. To nije bilo umeće koje su znale samo Aes Sedai, viđao je i Failu kako to izvodi. Pretpostavljao je da većina žena zna to da uradi. „E sad da ja tebi kažem ponešto, mada bi to svako ko ima trunku zdravog razuma do sada shvatio. Zbog Tri zakletve, nijedna sestra ne sme koristiti Jednu moć kao oružje osim protiv Nakota Senke ili da spase svoj život, Zaštitnika ili druge sestre. Mogle smo sve do Tarmon Gai’dona da stojimo tamo gde si nas ostavio, i ne bismo mogle ništa da učinimo. Ne dok i same nismo u opasnosti. Ne volim da objašnjavam zbog čega nešto preduzimam, seljačiću. Nikada više me ne teraj da to radim. Da li
Loijalu se uši oklembesiše, a tako je napeto buljio pred sebe da je bilo jasno kako želi da se nalazi bio gde osim ovde, pa makar i pored svoje majke, koja je pokušavala da ga oženi. Aram je stajao razjapljenih usta, a on se uvek pravio da ga Aes Sedai uopšte ne uzbuđuju. Džondin i Tod se spustiše s točka svojih kola prenaglašeno nezainteresovano; Džondin je uspeo da odšeta dugim koracima, ali Tod je otrčao, povremeno se osvrćući.
To je zvučalo kao razumno objašnjenje; verovatno je bilo istinito. Ne, zbog druge od Tri