Posle toga nije imalo mnogo toga da se kaže, iako su nastavile da ćaskaju ispijajući još čaja. Žudela je za lekcijom iz hodanja snovima, ali nije mogla da je zatraži dok je Amis bila prisutna. Amis bi otišla, a Egvena je čeznula za njenim društvom više nego za učenjem. Najbliže što su Mudre prišle pominjanju Randa i onoga što zaista radi bilo je kada je Melaina zagunđala da bi Kada morao da dokrajči Šaidoe i Sevanu, a Bair i Amis su se tako namrštile na nju da je pocrvenela do korena kose. Na kraju krajeva, Sevana je bila Mudra, što je Egvena gorko znala. Čak ni Kar’a’karnu nije bilo dozvoljeno da dotakne Mudru, pa makar bila i Šaido. A ona nije mogla da im izloži pojedinosti sopstvenog položaja. To što su odmah istakle najsramotniju pojedinost nije nimalo smanjivalo stid koji bi osećala da govori o tome – kada je bila u njihovoj blizini bilo joj je teško da se ne ponaša i ne razmišlja kao Aijeli; u stvari, činilo joj se da bi najveća sramota bila da nikada nije srela Aijele – a jedini saveti koje su mogle da joj ponude o tome kako da se obračuna sa Aes Sedai u poslednje vreme bili su takve vrste da čak ni Elaida lično ne bi pokušala da ih posluša. Ma koliko neverovatno zvučalo, to je moglo da se izrodi u razuzdanu pobunu Aes Sedai. Što je bilo još gore, one su već imale dovoljno loše mišljenje o Aes Sedai; nije bilo potrebe da im ona doliva ulje na vatru. Želela je da jednoga dana iskuje vezu između Mudrih i Bele kule, ali to se nikada neće dogoditi ako ne uspe da primiri vatru. Još nešto što nije imala pojma kako će uraditi, zasad.
„Moram da krenem“, reće konačno, ustajući. Njeno telo spavalo je u šatoru, ali nikada se ne odmorite dovoljno u snu ako ste u Tel’aran’riodu. Ostale se podigoše kad i ona. „Nadam se da ćete sve biti vrlo pažljive. Mogedijen me mrzi i sigurno će pokušati da naudi svakome ko mi je prijatelj. Ona mnogo zna o Svetu snova. Barem koliko je i Lanfear znala.“ To je bilo najbolje upozorenje koje im je mogla dati ne rekavši otvoreno kako Mogedijen zna više od njih. Aijeli imaju osetljiv ponos. Srećom, shvatile su šta pokušava da kaže i nisu se uvredile.
„Da su Senodušni hteli da nam prete“, reče Melaina, „mislim da bi to dosad uradili. Možda veruju da im mi nismo pretnja.“
„Primetile smo one koji mora da su šetači kroz snove, uključujući muškarce.“ Bair sumnjičavo odmahnu glavom; koliko god da je znala o Izgubljenima, smatrala je da su muškarci šetači kroz snove pojava uobičajena koliko i noge na zmiji. „Izbegavaju nas. Svi oni.“
„Mislim da smo jake koliko i oni“, dodade Amis. U Jednoj moći ona i Melaina nisu bile ništa jače nego Teodrin i Faolajn – daleko od slabih, u stvari jače od većine Aes Sedai, ali veoma daleko od snage Izgubljenih – ali u Svetu snova, znanje o Tel’aran’riodu često je bilo moćno koliko i saidar, a ponekad i moćnije. Na ovom mestu, Bair je mogla da se nosi s bilo kojom sestrom. „Ali pripazićemo. Neprijatelj koga potceniš jeste onaj koji će te ubiti.“
Egvena uhvati Amis i Melainu za ruke, a i Bair bi, da je ikako bilo moguće. Umesto toga, osmehnula joj se. „Nikada neću uspeti da vam objasnim koliko mi znači vaše prijateljstvo, koliko mi vi značite.“ I pored svega, to je jednostavno bila istina. „Ceo svet izgleda kao da se promeni kad god trepnem. Vas tri ste jedna od retkih čvrstih tačaka.“
„Svet se zaista menja“, tužno progovori Amis. „Čak se i planine izližu od vetra, a niko ne može dva puta da se popne na isto brdo. Nadam se da ćemo uvek ostati prijateljice u tvojim očima, Egvena al’Ver. Neka bi uvek pronašla vode i hlada.“ Uz te reči, one nestadoše, vrativši se u sopstvena tela.
Neko vreme stajala je mršteći se na Kalandor, ali nije ga ni videla dok iznenada nije sama sebe ogorčeno protresla. Razmišljala je o tom beskrajnom polju zvezda. Ako se tamo bude dovoljno zadržala, Gavinov san će je ponovo pronaći i prigrliti je kao i njegove ruke odmah potom. Vrlo prijatan način da se provede ostatak noći. I detinjasto gubljenje vremena.
Odlučno natera sebe da se vrati u svoje uspavano telo, ali ne i običnom spavanju. To nikada više nije radila. Jedan delić njenog uma ostajao je potpuno svestan, proučavajući snove, pamteći one koji su predviđali budućnost, ili nekako nagoveštavali mogući pravac u kome treba da se kreće. Za sada je toliko uspevala da razazna iako je samo jedan san do sada uspela da protumači, onaj iz kog je saznala da će joj Gavin biti Zaštitnik. Aes Sedai su ovo nazivale Snevanjem, a žene koje su to mogle Snevačicama; sve osim nje behu odavno mrtve, a opet, to nije imalo veze s Jednom moći ništa više nego Hodanje kroz snove.
Valjda je bilo neizbežno da prvo sanja Gavina, jer je razmišljala o njemu.