Egvena diže ruku da zaustavi ma kakve moguće napade njenih vojnika. Povorka je dojahala pravo do prepreka koje je Garda Kule postavila. Trenutak kasnije, jedna žena u sivoj haljini izađe ispred zapreke, praćena jednim jedinim Zaštitnikom. Egvena začkilji, pokušavajući da joj razazna lik, a Brin joj žurno pruži svoj durbin. Egvena ga zahvalno prihvati, ali već je prepoznala ženu. Bila je to Andaja Fore, jedna od novih Predstavnica u Dvorani, izabranih nakon podele. Iz Sivog ađaha. To nagoveštava spremnost da se pregovara.
Sjaj moći okruži tu ženu, a Sijuan zasikta, zbog čega nekoliko obližnjih vojnika digoše svoje lukove. Egvena opet diže ruku. „Brine", strogo kaza. „Neću da moja strana prva odapne strelu, dok ja to ne dozvolim."
„Mirni, ljudi!", zaurla Brin. „Odraću vam kožu s leđa ako makar nategnete luk!"
Vojnici smesta spustiše svoje lukove.
Žena u daljini primeni neko tkanje koje Egvena nije mogla da razazna, a onda joj se obrati očigledno pojačanim glasom. „Želimo da razgovaramo sa Egvenom al’Ver", reče Andaja. „Je li ona prisutna?"
Egvena takođe pojača svoj glas pomoću tkanja. „Ovde sam, Andaja. Reci ostalima koje su došle s tobom da izađu kako bih mogla da ih vidim."
Za divno čudo, one poslušaše tu zapovest. Još devet žena je izašlo na most, a Egvena ih je sve odmerila od glave do pete. „Deset Predstavnica", kaza, vraćajući Brinu njegov durbin i pustivši tkanje kako bi mogla da govori a da joj glas ne bude pojačan. „Po dve iz svakog ađaha, sem Plavog i Crvenog."
„To obećava." Brin se počeša po bradi.
„Pa, možda su ovde kako bi zahtevale da se predam", primeti Egvena. „Dobro", kaza ona, opet pojačavajući glas pomoću Moći. „Šta hoćete od mene?"
„Došle smo", poče Andaja, pa se pokoleba. „Došle smo da te obavestimo kako je Dvorana Bele kule odlučila da te uzdigne na mesto Amirlin Tron."
Sijuan zgranuto i oštro uzdahnu, a Brin opsova sebi u bradu. Nekoliko vojnika promrmlja kako je to zamka. Ali Egvena samo sklopi oči. Usuđuje li se da se nada? Pretpostavljala je da je do njenog neželjenog spasavanja došlo prebrzo - ali ako su pripreme koje je obavila pre nego što su je Sijuan i Gavin odveli bile dovoljne...
„Šta je sa Elaidom?" zatraži da čuje Egvena, otvorivši oči. Glas joj je grmeo preko mosta. „Jeste li svrgle još jednu Amirlin?"
Na drugoj strani na trenutak je vladala tišina. „Dogovaraju se.“ Brin je digao svoj durbin.
Trenutak kasnije, Andaja je progovorila. „Elaida do Avrinji, Čuvarka Pečata, Plamen Tar Valona, Amirlin Tron... zarobljena je u sinoćnjem napadu. Nije poznato gde se nalazi. Pretpostavlja se da je mrtva, ili na drugi način onemogućena da izvršava svoje dužnosti."
„Tako mi Svetlosti!" Brin spusti durbin.
„Ništa više nije ni zaslužila", promrmlja Sijuan.
„Nijedna žena to ne zaslužuje", kaza Egvena Brinu i Sijuan. Rasejano se dodirnu po vratu. „Bolje da je umrla.“
„Ovo bi mogla biti zamka", kaza Brin.
„Ne vidim kako", odgovori Sijuan. „Andaja je vezana zavetima. Ona nije bila na tvom spisku Crnih, zar ne, Egvena?"
Egvena odmahnu glavom.
„Majko, ja i dalje oklevam", reče Brin.
Egvena opet izatka svoje tkanje. „Hočete li pustiti moju vojsku da uđe? Da li ćete prihvatiti ostale Aes Sedai da se vrate i ponovo ustanoviti Plavi ađah?"
„Predvidele smo te zahteve", kaza Andaja. „Biće ispunjeni."
Zavlada takav muk da se čulo samo pljuskanje talasa po obalama reke ispod mosta.
„Onda prihvatam", odgovori Egvena preko mosta.
„Majko", oprezno poče Sijuan. „Ovo je možda ishitreno. Možda bi trebalo da razgovaraš sa..."
„To nije ishitreno", Egvena pusti tkanje i oseti talas nade kako je obuzima. „Ovo je ono što smo htele." Pogleda Sijuan. „Sem toga, ko si ti da mi soliš pamet o ishitrenosti?" Sijuan spusti pogled. „Generale, pripremi ljudstvo za prelazak mosta i dovedi Predstavnice iz pozadine. Pošalji glasnike u logor Aes Sedai sa ovim vestima i postaraj se da tvoji ljudi ispred drugog mosta znaju da neće biti bitke."
„Da, majko." Brin okrenu konja i izdade nužna naređenja.
Duboko uzdahnuvši, Egvena mamuznu konja preko mosta. Sijuan promrlja ribarsku psovku i pođe za njom. Egvena je čula kako je i Gavinov konj sledi, a za njim i odred vojnika - nakon Brinovog odsečnog naređenja.
Egvena prejaha reku, dok joj se kosa uvezana crvenim trakama vijorila. Osećala se nekako neobično - na pleća joj se sručilo breme shvatanja šta su sve upravo izbegli. Međutim, to breme je ubrzo zamenio sve veći osećaj zadovoljstva i radosti.
Njena bela kobila malčice diže glavu, prelazeći svilastom grivom preko Egveninih šaka. Na drugoj strani mosta, Predstavnice su čekale, nemo i ozbiljno. Kula se uzdizala iza njih. Ranjena, okrvavljena.
Ali i dalje stoji. Svetlosti,
46
Ponovno iskivanje
Pošto je kao pobednica prešla tarvalonski most, taj dan je Egveni prošao munjevito. Požurila je u Belu kulu, tako da je Gavinu i Sijuan jedva pošlo za rukom da održe korak s njom. Egvenu su u Kuli dočekale sluge; Predstavnice su je čekale u Dvorani.