Ingtar i njegovi ljudi žurili su napred, obuzeti svojim dužnostima. Rand je zastajkivao, pitajući se kuda bi sada mogao da ide. Povratak u ženske odaje bez Egvenine pomoći ne bi bio lak.
Lan ga je pronašao pre no što je stigao do prvih stepenica koje su vodile gore. „Možeš da se vratiš u svoju sobu, ako želiš, čobanine. Moiraina je naredila da se tvoje stvari premeste iz Egvenine sobe u tvoju.“
„Kako je znala...“
„Moiraina mnogo toga zna, čobanine. Trebalo bi da si to do sada shvatio. Bolje se pripazi. Sve žene pričaju kako si trčao kroz hodnike vitlajući mačem. Kažu da ti se i Amirlin sklonila s puta.“
„Svetlosti! Žao mi je što su ljute, Lane, ali
Lan zamišljeno stisnu usne. „Oh, nisu baš ljute. Mada većina njih misli da ti je potrebna čvrsta raka da te ukroti. Pre će biti da su opčinjene. Čak ni gospa Amalisa ne može da prestane da se raspituje o tebi. Neke od njih počinju da veruju u priče služinčadi. Misle da si prerušeni princ, čobanine. To i nije tako loše. U Krajinama postoji stara izreka:
Rand je gledao Zaštitnika otvorenih usta, ali sada prosikta: „Pokušavao sam. Kapije su čuvane i niko ne može da ode. Pokušao sam još po danu. Nisam mogao čak ni Riđana da izvedem iz štale.“
„To sada nije bitno. Moiraina me je poslala s porukom da možeš da odeš kad god budeš hteo. Čak i smesta. Rekla je Agelmaru da te izuzme iz naredbe.“
„Zašto sad, a ne ranije? Zašto ranije nisam mogao da odem? Je li ona onda naredila da se kapije zapreče? Ingtar reče da ne zna ništa ni o kakvom pređašnjem naređenju da se utvrda ne napušta.“
Randu se učini da je Zaštitnik uznemiren, ali ovaj samo reče: „Čobanine, kada ti neko da konja, nemoj da se žališ kako ti nije dovoljno brz.“
„Šta je s Egvenom? I Metom? Da li su zaista dobro? Ne mogu da odem dok ne saznam da su oni dobro.“
„Devojka je u redu. Probudiće se ujutru. Verovatno se neće ni sećati šta se desilo. To se dešava kad se dobije udarac u glavu.“
„A Šta je s Metom?“
„Tvoj je izbor, čobanine. Možeš da odeš sada, ili sutra, ili sledeće nedelje. Sve je na tebi.“ Okrenu se i ode, ostavivši Randa da stoji tu, u hodniku, duboko pod utvrdom Fal Dare.
7
Krv traži krv
Dok su nosila s Metom polazila za odaje Amirlin Tron, Moiraina pažljivo ponovo umota angreal – figuricu žene u lepršavoj odori, od slonovače potamnele od godina – u parče svile i vrati ga u torbicu. Rad sa drugim Aes Sedai, stapanje sposobnosti, usmeravanje toka Jedne moći na određeni zadatak, i pod najboljim okolnostima bili su zamorni, čak i uz pomoć angreala, a rad čitave noći bez imalo sna nije predstavljao najbolje okolnosti. A ono što su uradile s momkom nije bilo lako.
Leana odsečnim pokretima i uz nekoliko oštrih reči pokaza nosačima da izađu. Dvojica ljudi stalno su se klanjali, nervozni zbog prisustva toliko Aes Sedai, a pogotovu što je jedna od njih bila Amirlin lično. A Aes Sedai su još i koristile Moć. Čekali su u hodniku, oslonjeni na zid dok su one radile, nestrpljivi da napuste ženske odaje. Met je ležao sklopljenih očiju i bledoga lica, ali je ravnomerno disao u dubokom snu.
Vrata se zatvoriše za Leanom i nosačima, a Amirlin drhtavo uzdahnu. „Opak je to bio posao. Opak.“ Lice joj je bilo staloženo, ali trljala je ruke kao da želi da ih opere.
„Ali vrlo zanimljiv“, reče Verin. Ona je bila četvrta Aes Sedai koju je Amirlin odabrala za noćašnji rad. „Šteta što nismo imale bodež da izvedemo potpuno Lečenje. Uprkos svemu što smo noćas učinile, neće dugo živeti. U najboljem slučaju, nekoliko meseci.“ Tri Aes Sedai bile su same u Amirlininim odajama. Kroz proreze za strele rumenila se zora.
„Ali sada će imati to vreme“, oštro odgovori Moiraina. „A ako budemo mogle da povratimo bodež, veza još može biti prekinuta.“