Kada je završila, zavladala je duga tišina.
Naposletku, Amirlin reče: „Ko je još ovo video, kćeri? Ko zna za ovo?“
„Samo Serafel, majko. Čim smo prepisale, naredila sam ljudima da obrišu zidove. Nisu se bunili; bili su željni da se toga otarase.“
Amirlin klimnu. „Dobro. Suviše njih u Krajinama može da rastumači troločko pismo. Nema potrebe da im pružimo još razloga za brigu. Imaju ih dovoljno.“
„Šta misliš o ovome?“, opreznim glasom upita Moiraina Verin. „Misliš li da je to proročanstvo?“
Verin nakrivi glavu, zamišljeno se zagledavši u svoje beleške. „Moguće. Ima formu nekih od nekoliko mračnih proročanstava koja su nam poznata. A neki delovi su sasvim jasni. Doduše, to i dalje može biti ruganje.“ Pokaza jedan red.
„To bi značilo da imamo razloga za brigu, kćeri“, reče Amirlin Tron, „da je istinito. Ali Izgubljeni su i dalje zatočeni.“ Brzo pogleda ka Moiraini, na trenutak delujući uznemireno, pre no što prisili lice da bude spokojno. „Čak i ako pečati
Lanfear. Na Starom jeziku, Kći Noći. Njeno pravo ime nigde nije zabeleženo, ali to ime je ona odabrala, za razliku od većine Izgubljenih, koji su imena dobili od onih koje su izdali. Neki su govorili da je bila najmoćnija od Izgubljenih, posle Išamaela, Izdajnika nade, ali da je tajila svoju punu moć. Malo je ostalo iz tog vremena da bi bilo koji učenjak mogao biti potpuno siguran.
„Uz sve ove lažne Zmajeve, nije ni čudo što neko pokušava da u sve to uvuče i Lanfear.“ Moirainin glas bio je staložen kao i njeno lice, ali u sebi je kiptela. Jedino što se o Lanfear zasigurno znalo, sem njenog imena, bilo je da je pre no što je prešla Senci, pre no što je Lijus Terin Telamon sreo Hijenu, Lanfear bila njegova ljubavnica.
Amirlin Tron se namršti, kao da je mislila o istome, ali Verin klimnu kao da sve to behu samo reči. „I druga imena su jasna, majko. Lord Luk, naravno, bio je brat Tigrejne, u to vreme kćeri naslednice Andora, koji je nestao u Pustoši. Ko je Isam, ili šta on ima s Lukom, ne znam.“