Umoran i željan sna, samo je zbacio kaput i čizme i uvukao se pod pokrivač, okrenuvši leđa Avijendi. Kod Aijela su muškarci i žene zajedno išli u parna kupatila, ali za vreme kratkog boravka u Šijenaru, gde je vladao isti običaj, on je shvatio da to ne može a da ne umre stida. Čuo ju je kako se svlači pod pokrivačem. Bila je makar toliko pristojna, ali on je ipak, za svaki slučaj, ostao okrenut na drugu stranu.
Tvrdila je kako mora tu da spava da bi ga i dalje podučavala aijelskim običajima, pošto on toliko vremena provodi s poglavarima klanova. Oboje su znali da je to laž, mada on nikako nije mogao da dokuči šta to Mudre misle da će ovako saznati. Svaki čas bi tiho zastenjala cimajući nešto i mrmljala sebi u bradu.
Da ne bi slušao te zvuke i da bi prestao da nagađa zašto ih ona ispušta, on reče: „Melainino venčanje je bilo baš lepo. Zar Bael zaista ništa nije znao o tome dok mu Melaina i Dorinda nisu rekle?“
„Naravno da nije“, prezrivo će ona, prestavši na trenutak da se bavi nečim za šta je on pretpostavljao da je skidanje čarape. „Što bi on morao išta da zna pre nego što mu je Melaina položila svadbeni venac pred noge i zaprosila ga?“ Nasmejala se. „Melaina i Dorinda su gotovo izludele dok nisu pronašle dovoljno cvetova segade. Malo ih ima u okolini Zmajevog zida.“
„Ima li to neko posebno značenje? Ta segada.“ Upravo je to cveće on poslao njoj, mada ona to nikada nije pomenula.
„To znači da ona ima oštru narav i da nema nameru da se menja.“ Ponovo je zavladao muk, prekidan jedino njenim mrmljanjem. „Da je upotrebila lišće sladića, to bi značilo da tvrdi da ima slatku narav. Jutarnja rosa bi značila da će biti pokorna, a... Previše je tu biljaka da ih sad nabrajam. Trebali bi mi dani da ti objasnim sva značenja, a ionako ne moraš da ih znaš. Ionako se nećeš oženiti Aijelkom. Ti pripadaš Elejni.“
Malo mu je nedostajalo da se osvrne kad je izgovorila reč „pokorna“. Prosto nije mogao da se seti neprimerenijeg opisa za jednu Aijelku.
Glas joj na kraju postade prigušen, a on shvati da ona to skida košulju preko glave. Bilo mu je žao što svetiljke nisu ugašene. Ne, onda bi bilo još gore. A opet, prolazio je kroz isto ovo svake večeri od odlaska iz Ruideana i svaki je put bilo sve gore. Mora da stavi tačku na ovo. Neka ta žena ubuduće spava s Mudrima, gde joj je i mesto, a on će naučiti koliko bude mogao. Tu je misao već petnaestu noč premetao po glavi.
Trudeći se da rastera kojekakve prizore iz glave, on reče: „A ono na kraju? Posle zavetovanja.“ Čim je pola tuceta Mudrih objavilo svoje blagoslove, stotinu Melaininih rođaka, naoružanih kopljima, sjatilo se oko nje, a stotinu Baelovih rođaka sjatilo se oko njega, pa je onda on morao da se probija do nje. Naravno, niko nije nosio veo, pošto je to bio deo svadbenih običaja, ali u oba tabora je bila prolivena krv. „Melaina se samo nekoliko minuta pre toga klela da ga voli, a kada je stigao do nje, borila se kao planinski lav.“ Da je Dorinda nije udarila u rebra, Bael nikada ne bi uspeo da je prebaci preko ramena i odnese. „Čovek još uvek ima šljivu na oku i šepa.“
„Zar je trebalo da mu se preda kao slabić?“, pospano će Avijenda. „Neka odmah sazna njene vrline. Nije ona đinđuva koju će nositi u džepu.“ Zevnula je, a potom se čulo kako se ušuškava među pokrivače.
„Šta znači ono o učenju muškarca da peva?“ Kad stasaju za koplje, Aijeli prestanu da pevaju, izuzimajući borbene pesme i lelekanje za mrtvima.
„Misliš na Meta Kautona?“, nasmeja se ona. „Ponekad se muškarac zbog neke Device odrekne koplja.“
„To si izmislila. Nikada nisam čuo ni za šta slično.“
„Dobro, nije to baš odricanje.“ Glas joj dobi neki mračan prizvuk. „Desi se da muškarac poželi Devicu koja neće da se zbog njega odrekne koplja, i onda on pristane da bude njen gaisain. Taj je, naravno, budala. Nema te Device koja će poštovati gaisaina. On onda mora mnogo da radi i da zna gde mu je mesto, ali najpre mora naučiti da peva, kako bi zabavljao njene sestre po koplju dok jedu. Kad Device za nekog kažu da će ga neka od njih naučiti da peva, to znači da on zbog nje pravi budalu od sebe.“ Čudan neki svet.
„Avijenda?“ Rekao je da joj više nikada neće postaviti to pitanje. Lan je rekao da je to kandorski rad, šara poznata kao „pahulje“, verovatno plen iz nekog pohoda na sever. „Ko ti je dao tu ogrlicu?“
„Jedan prijatelj, Rande al’Tore. Danas smo prevalili dugačak put, a sutra ćeš nas rano dići da nastavimo. Dobro spavaj i probudi se, Rande al’Tore.“ Samo Aijel može čoveku poželeti laku noč nadom da taj neće umreti u snu.