Ispravio se, trudeći se da mu lice bude smireno. Morao je da se potrudi da ne stisne pesnice.
„Sedi, dečko”, naposletku reče ona, pokazavši stolicu postavljenu tačno ispred stola. „Bojim se da će ovo potrajati.”
„Hvala ti, majko.“ Tada nakloni glavu, kao što mu je Lan rekao, pogleda ka stolici i dodirnu mač. „Ako dopustiš, majko, stajaću. Straža nije okončana.”
Amirlin Tron izusti razdražen zvuk i pogleda Moirainu. „Jesi li to pustila Lana na njega, kćeri? Ovo će biti dovoljno teško i bez oponašanja Zaštitnika.”
„Lan je podučavao sve momke, majko”, spokojno odgovori Moiraina. „Sa ovim je proveo nešto više vremena no sa ostalima zbog toga što nosi mač.”
Smeđa Aes Sedai se promeškolji. „Gaidini su tvrdoglavi i ponosni, majko, ali korisni. Ja ne bih bila bez Tomasa ništa više no što bi ti bez Alrika. Čak sam čula i neke Crvene kako kažu da ponekad žele da imaju Zaštitnika. A Zelene, naravno...”
Nijedna od Aes Sedai sada nije obraćala pažnju na njega. „Ovaj mač”, reče Amirlin Tron. „Izgleda da je to sečivo označeno čapljom. Kako je došao do toga, Moiraina?”
„Tam al’Tor napustio je Dve Reke kao dečak, majko. Pridružio se vojsci Ilijana i služio u Ratu Belih plaštova i poslednja dva rata s Tirom. S vremenom je postao majstor sečiva i potkapetan Sadrugova. Posle Aijelskog rata, Tam al’Tor se sa ženom iz Kaemlina i novorođenčetom vratio u Dve Reke. Bilo bi bolje da sam to ranije znala, ali sada znam.”
Rand se zablenu u Moirainu. Znao je da je Tam napustio Dve Reke i vratio se sa ženom strankinjom i mačem, ali ostalo...
„Protiv Tira.“ Amirlin Tron se blago namršti. „Pa, bilo je dovoljno krivice na obe strane u tim ratovima. Budale koje bi se radije borile no pričale. Možeš li da oceniš da li je sečivo pravo, Verin?”
„Postoje provere, majko.”
„Onda ga uzmi i proveri, kćeri.”
Tri žene ga nisu čak ni gledale. Rand ustuknu jedan korak, čvrsto zgrabivši balčak. „Otac mi je dao ovaj mač”, gnevno reče. „Niko mi ga neće uzeti.” Tek tada je shvatio da se Verin nije ni makla sa stolice. Zbunjeno ih pogleda, pokušavajući da povrati ravnotežu.
„Dakle”, kaza Amirlin Tron, „sem onog što te je Lan naučio, imaš i plamena u sebi. Dobro. Trebaće ti.”
„Ja sam ono što sam, majko”, vešto reče. „Stojim spreman, šta god usledilo.”
Amirlin Tron iskrivi lice. „Lan
„Met i Perin idu? Zašto?“ Samoprekorno se seti da doda jedno „majko“, puno poštovanja.
„Znaš za onaj bodež koji je tvoj prijatelj nosio?“ Njena iskrivljena usta jasno su govorila šta je mislila o bodežu. „To je takođe uzeto. Ako ga ne pronađemo, veza između tvog prijatelja i sečiva ne može biti potpuno prekinuta, i on će umreti. Možeš da jašeš s njima ako želiš. Ili možeš da ostaneš ovde. Nema sumnje da će ti lord Agelmar dozvoliti da ostaneš kao gost koliko god želiš. Ja takođe danas polazim. Moiraina Sedai će ići sa mnom, kao i Egvena i Ninaeva, tako da ćeš biti sam ako ostaneš. Izbor je tvoj.“
Rand je zaprepašćeno pogleda.
„Ne moraš sada da odlučiš“, kaza Amirlin Tron. Izgledalo je kao da ni nju nije briga. „Ali moraš da odlučiš pre no što Ingtar pođe.“
„Jahaću s Ingtarom, majko.“
Amirlin Tron odsutno klimnu. „Sad kad je to sređeno, možemo da pređemo na važnije stvari. Znam da možeš da usmeravaš, momče. Koliko znaš?“
Rand zinu. Zabrinut zbog Meta, bio je pogođen njenim rečima kao da je ambar pao na njega. Svi Lanovi saveti i uputstva u trenutku nestaše. Obliznuvši usne, zaprepašćeno se zagleda u nju. Jedno je bilo to što je mislio da ona zna, a potpuno drugo saznati da je zaista tako. Znoj konačno orosi njegovo čelo.