Читаем Veliki lov полностью

Bezbedna od njegovog pogleda, posmatrala ga je naslonjenog na kamen kako trlja bradu i gleda šta se dole dešava. Kao prvo, suviše je visok, a kao drugo, može otac da mi bude. Čovek takvog lica mora da je okrutan. Ne, to nije. To nikako. A bio je i kralj. Zemlja mu beše uništena još dok je bio dete, i odrekao se prava na krunu, ali uprkos tome jeste kralj. Šta bi kralj tražio sa seljankom? Takođe je i Zaštitnik. Vezan za Moirainu. Ona ima njegovu odanost do smrti, i veze bliže od bilo koje ljubavnice. I ima njega. Ona ima sve što ja želim, Svetlost je spalila!

On se okrenu od proreza za strele, taman kad je ona polazila. „Ninaeva.“ Njegov glas uhvati je kao omča. „Hteo sam da nasamo pričam s tobom. Uvek si bila u ženskim odajama, ili u društvu.”

Koštalo ju je napora da se suoči s njim, ali bila je sigurna da ga je pogledala spokojnog lica. „Tražim Randa.“ Nije imala nameru da prizna kako ga izbegava. „Rekli smo jedno drugome sve što je trebalo da se kaže, i to odavno. Ja sam se posramila – što neću ponovo učiniti – a ti si me oterao.“

„Nikada nisam...“ On duboko udahnu. „Rekao sam ti da nemam ništa da ti ponudim sem udovičke odeće. To nije dar koji bi muškarac dao ženi. Barem ne muškarac koji sebe takvim smatra.“

„Razumem“, hladno mu odgovori. „U svakom slučaju, kralj ne dariva seljanke. A ova seljanka ne bi ni uzela tvoje darove. Jesi li video Randa? Moram da pričam s njim. Bio je kod Amirlin. Znaš li šta je htela?“

Oči mu zasjaše kao plavi led na suncu. Ukočila je noge da ne bi ustuknula i pogledala ga pravo u oči.

„Mračni odneo i Randa al’Tora i Amirlin Tron zajedno“, viknu on, pritisnuvši nešto u njen dlan. „Pokloniću ti nešto i ti ćeš to uzeti, makar morao da ti ga okujem oko vrata.“

Skrenula je pogled. Kada je bio besan, pogled mu je bio kao u plavookog sokola. U njenoj ruci bio je pečatni prsten od teškog zlata, izlizan od starosti. Bio je skoro dovoljno veliki da oba njena palca prođu kroz njega. Na njemu je verno bio izgraviran ždral u letu iznad koplja i krune. Dah joj zastade. Bio je to prsten kraljeva Malkijera. Zaboravivši, da se naljuti, podiže glavu. „Ne mogu ovo da primim, Lane.“

On slegnu ramenima. „Nije to ništa. Sada je samo beskorisna starudija. Ali ima onih koji bi ga poznali kada ga vide. Pokaži to, i imaćeš dobrodošlicu i pomoć, ako ti je potrebna, od bilo kog lorda u Krajinama. Pokaži to Zaštitniku, i pružiće ti pomoć, ili mi doneti poruku. Pošalji ga meni, ili poruku označenu njim, i ja ću ti doći, bez odlaganja, i nijedna prepreka neće me zaustaviti. U to se kunem.“

Vid joj se zamagli. Ubiću se ako zaplačem. „Ja ne mogu... Ne želim dar od tebe, al’Lane Mandragorane. Evo, uzmi ga.“

On odbi njen pokušaj da mu vrati prsten. Obuhvatio je svojom šakom njene, nežno, ali i čvrsto poput okova. „Onda ga uzmi meni za ljubav, kao uslugu. Ili ga baci, ako ti se ne sviđa. Meni ne treba, ako ne mogu da ti ga dam.“ Dodirnu joj prstom ofiraz, a ona se trže. „Moram da idem, Ninaeva mašijara. Amirlin želi da krene pre podneva, a mnogo toga ostalo je da se uradi. Možda ćemo imati vremena za priču na putu do Tar Valona.“ Okrenu se i ode, koračajući niz hodnik.

Ninaeva dodirnu obraz. Još je osećala njegov dodir. Mašijara. To je značilo voljena srcem i dušom, ali takođe i izgubljena ljubavi. Nepovratno izgubljena. Glupa ženo! Prestani da se ponašaš kao devojčica nepovezane kose. Nema svrhe da se zbog njega osećaš...

Čvrsto stisnuvši prsten, okrenula se i poskočila kada se našla licem u lice s Moirainom. „Koliko dugo stojiš tu?“, ljutito upita.

„Ne toliko dugo da bih čula nešto što nije trebalo“, vešto odgovori Aes Sedai. Zaista uskoro polazimo. To sam čula. Moraš se spakovati.“

Polazimo. Kada je Lan to rekao, nije ni obratila pažnju. „Moraću da se oprostim od momaka“, promrmlja, a onda oštro pogleda Moirainu. „Šta si uradila s Random? Odveden je kod Amirlin. Zašto? Da li si joj rekla za... za...“ Nije mogla da dovrši. On je bio iz njenog sopstvenog sela. Bila je taman dovoljno starija da ga dok je bio mali poneki put pričuva, ali nije mogla ni da pomisli na ono što je postao a da joj se stomak ne prevrne.

„Amirlin će videti svu trojicu, Ninaeva. Ta’vereni nisu toliko uobičajena pojava da bi ona propustila priliku da u isti mah vidi trojicu. Možda će ih malo ohrabriti, budući da jašu sa Ingtarom u potrazi za kradljivcima Roga. Trebalo bi da pođu kad i mi, stoga bolje požuri da se oprostiš.“

Перейти на страницу:

Все книги серии Točak vremena

Похожие книги